Hesperian Health Guides
11. Poglavlje: Kako pomoći djetetu da zna gdje se nalazi (orijentacija)
Rani je mala slijepa djevojčica, rođena u jednom selu u Indiji. Njena baka je također slijepa i pokazala je Jeevanu i Aruni, Raninim roditeljima, kako će poučavati Rani. Do dvije godine starosti Rani je naučila opipom pronalaziti put uza zidove i namještaj. Kretala se polako, pažljivo prstima ispitujući svaki otvor, izbočinu i pukotinu. Sada je njena obitelj želi naučiti kretati se po kući bez pridržavanja za stvari.
Danas baka objašnjava Jeevanu i Aruni kako ona uči doći od jednog do drugog mjesta. «Kada želim doći od ulaznih vrata do svog omiljenog stolca, prelazim 8 koraka. Tako ću proći pored stola. Zatim se okrenem nalijevo i pređem još 4 koraka. Potom ispružim ruku i provjerim je li stolac tamo jer se sjećam da ga je jednom netko pomaknuo pa sam sjela u prazno!» nasmije se baka prisjećajući se toga.
No, bakina priča nije smiješna. Važno je da razumijemo kako je teško slijepom djetetu naučiti snalaziti se u prostoru. Da bi naučila hodati bez pridržavanja, Rani će morati zapamtiti svaki detalj – koliko koraka prijeći i koliko se okrenuti. Njena obitelj mora biti strpljiva jer će joj za to trebati puno napora i vježbe.