Hesperian Health Guides
Nošenje sa stresom brige o djetetu
HealthWiki > Kako pomoći slijepoj djeci > 15. Poglavlje: Podrška roditeljima i skrbnicima > Nošenje sa stresom brige o djetetu
Svi roditelji i skrbnici moraju pronaći načine za nošenje sa stresom. Roditelji i ostali članovi obitelji vrlo naporno rade brinući se za malu djecu.
Ako je jedno dijete slijepo ili slabovidno, onda imaju još više posla.
Pored brige o djetetu, članovi obitelji moraju biti i učitelji, kako bi pomogli djetetu da nauči ono što druga djeca obično uče promatrajući.
Ponekad je teško nositi se sa svim tim dodatnim poslom. Evo nekoliko prijedloga obitelji o različitim načinima na koje su si pomogle nositi se sa situacijom:
BUDITE REALISTIČNI
Pokušajte biti realistični glede vremena koje vi i ostali možete provesti s djetetom.
Pokušajte prilagoditi aktivnosti tako da se bolje uklapaju u vaš svakodnevni život i da vam za njih treba manje vremena.
Pokušajte velike zadatke rastaviti na manje, jednostavnije dijelove. Tako ćete vidjeti napredak i nećete se obeshrabriti.
BRINITE O SEBI
Svatko ponekad treba vremena za sebe. No, često se roditelji uopće ne odmaraju jer imaju toliko toga za napraviti. Ako se toliko umorite da se ne osjećate dobro, nećete moći pomoći svom djetetu.
Da se lakše opustite, nekoliko puta polako, duboko udahnite. Pokušajte ne razmišljati o svemu što morate napraviti, samo neko vrijeme.
Mnoge zajednice su razvile vjerovanja i običaje koji pomažu smirivanju tijela i uma, kao i razvoju unutarnje snage. Prakticiranje ovakvih običaja vam može pomoći u brizi za sebe.
RAZGOVARAJTE S OBITELJI
Svaki član obitelji ima neku ulogu u djetetovu životu. Svaka osoba koja se brine za dijete, osobito ono koje ima posebne potrebe, može imati različite zamisli o tome kako bi bilo najbolje odgajati to dijete i pomagati mu. Važno je pronaći vrijeme za međusobni razgovor. To će svima pomoći da razumiju kako se ostali osjećaju. Ako se netko od vas osjeća umoran i obeshrabren, drugi mu možda mogu pomoći.
TRAŽITE POMOĆ OD DRUGIH
Vi ne trebate sami raditi sve aktivnosti s djetetom. Svatko u obitelji može pomoći – kao i prijatelji i susjedi.
Ako se osjećate umorno ili obeshrabreno, često vam može pomoći i samo razgovor s drugom osobom. Pokušajte pronaći nekoga s kim možete često razgovarati.
Razgovarajte sa slijepom odraslom osobom, socijalnim radnikom, defektologom ili učiteljem u školi ili s nekim tko poučava slijepu djecu. To će pogotovo pomoći ako se čini da vaše dijete ne uči nove vještine nakon što je prošlo nekoliko mjeseci.
